Štrukli pripremljeni od vučenog tijesta i punjeni nadjevom od svježeg sira jedna su od najpoznatijih delicija Hrvatskog zagorja, a postali su često jela većine kućanstava Hrvatske. Mogu se pripremiti kao kuhani ili pečeni, slatki ili slani. Poslužuju se najčešće kao predjelo, ali isto tako ukusni mogu biti kao juha, desert, glavno jelo i samostalno malo jelo. Zapečeno ili kuhana tjestenina napunjena svježim sirom blage slanosti s kiselkastom notom odlično se nadopunjuje i razvija s vinima izraženije kiselosti kao što je sauvignon bijeli ili mlada graševina. Uz slatku varijantu štrukli najbolje će uživati ljubitelji desertnih vina gdje preporučujemo graševine izbornih berbi.  

Kulen ili kulin najprestižniji je i najcjenjeniji kobasičarski proizvod u Slavoniji, Baranji i Srijemu. Izvornoi je hrvatski suhomesnati proizvod nastao sušenjem na dimu svinjskog crijeva koje je nadjeveno smjesom začina i fino isjeckanog ili mljevenog odabranog mesa svinje posebno uzgojene za izradu kulena. Ovaj proizvod zbog načina proizvodnje i pripreme te samog područja na kojem je njegova proizvodnja proglašen proizvodom iznimne važnosti za regiju Slavonije i Baranje kao proizvod koji je obilježio svojim postojanjem povijest, tradiciju i kulturu življenja tog područja. Slavonski i Baranjski kulen zaštićeni su hrvatski autohtoni proizvodi. Kada se meso nadjeva u uža crijeva, onda se kulen naziva kulenovom sekom.

Čobanac je pravi autohtoni dragulj slavonske i hrvatske gastronomske ponude. Neizostavno je jelo svih proslava, a njime se najčešće dočekuje turiste. Dobar čobanac sprema se od najmanje tri vrste mesa, od čega je poželjno da jedna od njih bude divljač. Poznato je i po tome da ga karakterizira boja i pripadajući ljuti okus domaće crvene mljevene paprike. Začinjen i pikantan, čobanac se najbolje slaže s bogatim crvenim vinima s finim kiselinama, kao što su Frankovka i Pinot crni. Uz posebno ljut čobanac možete posegnuti za desertnim berbama graševina ili traminca s malim postotkom alkohola, čija slatkoća pomaže u borbi protiv začinjenosti.  

Ćevapi (ili ćevapčići) su vjerojatno jedno od najomiljeniji roštilj jela ljubitelja tradicionalne kuhinje. Izvorno su porijeklom iz Otomanskog carstva, ali je vremenom stvoren naš autentičan specijalitet. Ćevapi se prave od različitih vrsta mljevenog mesa, a u pravilu se služe uz lepinju, uz prilog luka, ajvara i vrhnja. Ćevapi traže vino koje može pokriti njihovu masnoću te aromu dima roštilja i ljutih začina. Frankovka će se svojim finim taninima i umjerenim alkoholima odlično slagati s ćevapima napravljenim od krtog junećeg mesa. Graševina kasnijih berbi i rose vina će najbolje pasati s ćevapima u kojima dominira masnije svinjsko meso, a ako se jede uz luk poželjna su vina s nižim ostatkom neprevrelog šećera.

Sarma je omiljeno zimsko jelo koje postoji u puno varijanti, ali najčešće je napravljeno od miješanog mljevenog mesa i riže umotanih u list kiselog kupusa ili vinove loze. U Hercegovini je popularan hercegovački japrak, vrsta sarme koja se mota u mlade listove raštike, a u Cetinskoj krajini se sinjski arambašići rade s posebnom kombinacijom začina, kao što su klinčić, korica limuna i muškatni oraščić. Sarma je u naše prostore došla vladavine Osmanlija, a riječ sarma potječe od turskog glagola “sarmak“, što znači smotati, umotati. Svojim jedinstvenim okusom koji spaja kiselo, slano i ljuto toliko se udomaćilo da smo ga, s vremenom, prihvatili kao svoje. Graševina kasnih berbi botritisnih nota i rajnski rizling kao polusuho vino najbolji su izbor uz sarmu. Fine kiseline su komplementarne kiselom kupusu te se izvrsno nadopunjuju s masnoćom svinjetine, a ostatak neprevrela grožđanog sladora lijepo zaokružuje pikantnost sarme.

Zagrebački odrezak je hrvatsko nacionalno jelo od pohanog telećeg odreska punjenog šunkom i rastopljenim sirom te predstavlja raskošniju verziju poznatog austrijskog Wiener schnitzel, a najsličniji je švicarskom specijalitetu Cordon bleu. Radi se i od svinjetine, piletine ili puretine, a najčešće se poslužuje se uz pomfrit ili rizi bizi te uz krišku limuna. Rajnski rizling i svježa graševina su izvrstan odabir uz ovo jelo, a uz svinjski odrezak će jako dobro funkcionirati i voćni Pinot crni laganog tijela.

Nema ribljeg restorana u Slavoniji, Baranji i Srijemu koji u ponudi nema tu pikantnu, žarkocrvenu čorbu s komadima različitih riječnih riba od koje u pravom smislu riječi zastaje dah (P.S. ljutinu nećemo navoditi kao mogući uzrok) Teško je sa sigurnošću utvrditi njeno porijeklo, ali sigurno je da pripada Podunavlju Hrvatske, Srbije i južne Mađarske. Riječ fiš u nazivu jela nas upućuje na rječnik Podunavskih Švaba, a s druge strane, paprikaš je sto posto mađarska riječ. Najbolje je zaključiti kako je riječ o svojevrsnu spoju dviju kuhinja, čiji je proizvod veličanstveni riblji (fiš) paprikaš. Kompleksnost ovog jela stvara mogućnost sljubljivanja s više različitih tipova vina. Dodavanjem bijelog vina tijekom kuhanja (preporuča se graševina) nastaju fine kiseline koje se savršeno slažu s graševinama, mladim roseima, ali isto tako s lakšim crnima vinima srednjih alkohola i kiselina kao što su frankovka i pinot crni. Pikantnost fiš paprikaša sjajno se pokriva slatkoćom predikatnih graševina ili traminaca.